mulier

Latine

Appellatio pronuntiatusque

API: /ˈmulier/, [ˈmʊlɪɛr]

(classice)

Syllabificatio phonetica: mu·li·er — morphologica: mulier

Nomen substantivum

mŭlĭ|er, ĕris fem.

1. √ Homo feminea.
   1. → uxor

Declinatio

f.	sing.	plur.
nom.	mulier	mulierēs	I
gen.	mulieris	mulierum	II
dat.	mulierī	mulieribus	III
acc.	mulierem	mulierēs	IV
abl.	muliere	mulieribus	VI
voc.	mulier	mulierēs	V

Progenies

• Hispanice: mujer

Translationes

√ Homo feminea	dilatare ▼

√ Homo feminea	collabi ▲

Africanice: vrou (af) Ainuane: メノコ ‎(menoko) Anglice: woman (en) Batave: vrouw (nl) f Bohemice: žena (cs) f Catalane: dona (ca) f Finnice: nainen (fi) Francogallice: femme (fr) f Germanice: Frau (de) f Graeca Antiqua: γυνή f ‎(gynḗ) Hispanice: mujer (es) f Illyrice: grua (sq) f, femër (sq) f Italice: donna (it) f Lusitane: mulher (pt) f Navatlace: cihuātl (nah) Ruthenice: женщина (ru) f ‎(ženščina) Slovene: žena (sl) f Ucrainice: жінка (uk) f ‎(žinka)